INTERVJU: Miroslava Savić Plužnjikov – Nakon treninga sam uvek raspoložena i nasmejana

Novosađanka Miroslava Savić Plužnjikov (55) već šest meseci redovno trenira sa personalnim trenerom. Od tada je raspoloženija i vedrija. Kaže da danas nije luksuz imati ličnog trenera, kao i da je povećanje samopouzdanja dovoljna motivacija za početak.

1. Kako ste čuli za Strahinju?

Pročitala sam intervju sa izvesnom Majom (prezimena se nažalost, ne sećam) i tako je nadahnuto pričala o svojim treninzima sa Strahinjom, da se i meni odmah probudila želja da se i ja malo posvetim svom telu i svojoj kondiciji koja u tom trenutku nije bila na zavidnom nivou.

 2. Koliko već dugo trenirate? 

Malo jače od šest meseci.

3. Koliko ste pažnje posvećivali vežbanju pre početka treniranja sa Strahinjom?

Na žalost ni malo. Pre nekih 4-5 godina, jedno vreme sam trenirala u jednoj drugoj teretani, ali trajalo je kratko. To su bili samo treninzi na spravama.

4. Šta Strahinju čini dobrim trenerom, šta je presudilo da baš on bude Vaš trener?

Kao što sam već rekla posle čitanja intervjua odmah sam zvala Strahinju i zakazala prvi trening. Naravno da je postojala trema, ali pri samom upoznavanju sa Strahinjom i njegovim pristupom imala sam utisak da se znamo jako dugo. Taj prvi kontakt sa Strahinjom pružio je meni sigurnost da sam što se tiče moje odluke da počnem sa vežbanjem, na pravom putu da učinim nešto dobro za moje zdravlje. I ono što je najbitnije, Strahinja mi je početnim vežbama pomogao da se oslobodim straha od nepoznatog, i naravno da je mnogo značila podrška koju je pružao prilikom svakog treninga. Treninzi su raznovrsni, svaki je drugačiji što mi se posebno sviđa kod Strahinje. Već posle prvog treninga dopao mi se njegov rad. On je neko ko te do kraja ispoštuje, i mene stvarno bude sramota da se ne pojavim na treningu.

5. Koliko se Vaš život promenio otkada trenirate?

Mnogo. Nakon prvih rezultata što se tiče moje fizičke transformacije i okolina je primetila moj novi izgled – ja sam dobila više samopouzdanja. Osetila sam drastičnu promenu u fizičkoj formi, izgledu, raspoloženju. Niko srećniji od mene kada sam konstatovala da sam u obimima izgubila dva konfekcijska broja. I najvažnije, uvek sam raspoložena i nasmejana.

6. Da li je danas luksuz imati personalnog trenera?

Nije. Ja bih svakom početniku, ali i aktivnom sportisti, što se tiče vežbanja preporučila da vežba sa personalnim trenerom. Da vežba sa Strahinjom. To je najsigurniji put da dođete do najboljeg rezultata. Strahinja izrađuje plan vežbanja za svakog ponaosob, prolazi treninge sa vama, vrši redovna merenja. Prati vaš napredak. Vežbanje je sigurnije, efikasnije a napredak mnogo brži. Važno je kod koga idete na trening.

7. Kako ste se motivisali da počnete sa treniranje i kako motivisati druge ljude da urade isto?

Želela sam promenu. Nisam bila neki sportski tip, ali zato sada posle šest meseci vežbanja mogu slobodno reći da kada ne treniram, osećam se loše. Bilo je momenata kada mi se nije išlo, ali iz poštovanja prema Strahinji dođem na trening, a kasnije sam srećna što sam odradila trening. Možda je početak težak, odnosno doneti odluku da počneš da treniraš, ali verujte posle prvih rezultata i druge slike u ogledalu kada vidiš sebe veća motivacija ti ne treba, već samo želja da ideš dalje ka svom cilju. Motivisati druge ljude – iskreno ispričati koje su se pozitivne promene kod tebe desile, pogotovo kada se one vide. Samo onaj ko ne želi da vidi, ne vidi da treniranje poboljšava izgled, izgled daje više samopouzdanja, vremenom dobijamo više energije, bolje spavamo, pravilno držimo telo, raspoloženiji smo, a samim tim i srećniji. ZAR TREBA VEĆA MOTIVACIJA ?